O strabismu

By Leo Angart

 

Strabizam je oboljenje kod kog je jedno oko usmereno u drugačijem pravcu od oka koje se koristi za gledanje. Može biti usmereno ka centru i tada se zove ezotropija (od grčke reči ese, što znači prema unutrašnjosti). Kad je oko usmereno na spolja, to je poznato kao egzotropija (od grčke reči exo, što znači prema spoljašnjosti). Devijacija može biti blaga i gotovo neprimetna, do vrlo izražena, gde je zenica skoro skrivena u uglu oka. Divergencija može biti i naviše, i tada se zove hiperforija (od grčke reči hyper, što znači iznad), ili naniže, kada se naziva hipoforija (od grčke reči hypo, što znači ispod). Strabizam se obično javlja u vrlo ranom uzrastu ali može da se razvije i kod odraslih osoba.

Zbog divergencije oka, javlja se neprijatan udvostručeni vid a mozak isključuje sliku dobijenu od jednog oka, dovodeći tako do ambliopije. To je jedan od razloga zašto su strabizam i ambliopija povezani.


Strabizam se javlja zbog prezategnutosti jednog ili više očnih mišića. Na primer kod ezotropije, koja čini gotovo 50% slučajeva strabizma, prezategnut je pravi mišić sa unutrašnje strane oka, što izaziva prekomerno skretanje oka ka unutrašnjoj strani.


Postoji i tip strabizma poznat kao heteroforija, a to je devijacija koju normalna konvergencija drži pod kontrolom. Gotovo svako je ima u izvesnoj meri, i smatra se normalnom.

Uzrok strabizma još uvek nije poznat. Uobičajen pristup je da se prvo tretira ambliopija, ukoliko je prisutna. Sam strabizam može da se tretira ubacivanjem prizmi da bi se korigovala divergencija. Međutim, divergencija može da se tretira samo do izvesne granice (do 5 D prizma dioptrija), posle čega naočare postaju preteške. Ponekad se koriste Fresnel sočiva jer su lakša i mogu da se konstruišu tako da koriguju veći stepen divergencije.

Hirurški zahvat je još jedna opcija koju oftalmolozi često preporučuju jer koriguje položaj oka i time poboljšava estetski izgled. Međutim, hirurško skraćivanje ili repozicioniranje očnog mišića ne dovodi uvek do poboljšanja vida. U svakom slučaju, hiruršku intervenciju treba razmatrati tek kad se iscrpe sve ostale opcije.

Oftalmolog Vilijam H. Bejts, Dr Med. (1920), došao je do zaključka da strabizam ne uzrokuje jačina mišića već njihova napetost, i da se u tom smislu ni malo ne razlikuje od kratkovidosti, dalekovidosti ili astigmatizma. Sve su to funkcionalni problemi koji reaguju na trening vida.


Strabizam obično pogađa decu. Međutim, nije neuobičajen ni kod odraslih. U mnogim slučajevima, te osobe posećuju brojne lekare i klinike. Često tradicionalni postupci lečenja ne daju nikakve rezultate i samo svima pojačavaju frustraciju.


 

Koliko je delotvoran trening vida?

By Leo Angart


Dominikova priča


‘Mama, jesam lepši sa naočarima ili bez njih?’ pitao je moj 8-godišnji sin Dominik. ‘Bio si lep sa naočarima ali bez njih si tako zgodan,’ rekla sam. Dominiku su počele da nedostaju naočare čim ih se rešio, jer su ljudi imali običaj da mu govore kako dobro izgleda sa naočarima.


Rođen je sa dalekovidošću, kako je oftalmolog rekao, sa dijagnozom 7,00+. Počeo je da nosi naočare kad je imao dve godine.


Kao čarolijom, nakon što se pridružio radionici Čarobne oči (tokom praznika za lunarnu Novu godinu) koju je vodio Leo, rešio se dalekovidosti. Prestao je da nosi naočare odmah, u roku od tri dana.


Prvog dana radionice, Dominik je naučio da radi vežbe sa kanapima i čvorovima. Leo je naglasio da mora da ih ponavlja i intenzivno vežba drugog dana, ako želimo brze rezultate. Koliko intenzivno? 50 puta dnevno, što znači svakih 15 minuta. Dominik je bezmalo postigao taj cilj. Bio je prilično uspešan, budući da je uradio vežbe 48 puta. Isplatilo se. Oslobodio se problema sa dalekovidošću gotovo odmah. Rekao mi je da vidi vrlo jasno bez naočara. Uspeo je, osim u jednoj stvari: koordinacija očiju mu nije bila dobra. Desnim okom je video bolje nego levim, tako da mu se leva očna jabučica povremeno iskretala. To me je brinulo jer se radionica završila i osećala sam se pomalo bespomoćno.

Uspela sam da razgovaram sa Leom telefonom narednog dana i zamolio me je da nastavim da radim sa Dominikom vežbe sa kanapima i čvorovima, kao i sa vidnom tablom, sve dok očna jabučica ne prestane da se iskreće ka unutrašnjoj strani. Dominik i ja smo timski radili vežbe pa smo oboje morali naporno da radimo. Ali, Dominik je morao da se vrati u školu posle praznika, pa smo na kratko prosto zaboravili na vežbe, kako nam je Leo i savetovao (‘Pustite ga da se odmori’, rekao je, ‘radite ih samo vikendom’). Proveli smo naredni vikend vežbajući sa kanapima i čvorovima i vidnom tablom. Ovoga puta, uradio je vežbe oko 20 puta (prosto sam želela da bude opušten pa ga nisam previše terala). Setila sam se i šta je Leo rekao: mi, roditelji, moramo mnogo da hvalimo decu kad rade vežbe. Ja jesam. Na kraju dana, gotovo da sam primetila razliku. Njegova leva očna jabučica se nije tako često iskretala na unutra. Ponovo je radio vežbe narednog vikenda a ja sam videla da mu je sve bolje i bolje.


Posle otprilike dve nedelje, život se vratio u normalu. Nema više kanapa, čvorova i vidne table, jer se Dominikova leva očna jabučica nije više uopšte iskretala! Uspelo je. Vežbe sa kanapima i čvorovima su vrlo, vrlo korisne. Pomažu da se ostvari koordinacija između dva oka tako što naučite da koristite oba oka za lociranje cilja (čvorova). Kad koristite oba oka za gledanje, očna jabučica se više ne iskreće.


S vremena na vreme zamolim Dominika da čita sa vidne table (svaka dva meseca) prosto da proverimo njegov vid. Sad je postigao vid 20/20 (100%). Težimo ka 16/20 (120%).

Zvuči čarobno, ali nije. Mi, Dominik i ja, uložili smo u to mnogo truda. Vi i vaše dete morate zajedno da radite, i da budete dobar tim. Ali prvo i osnovno, morate da verujete pre nego što se čarolija pretvori u stvarnost!

(Napisala Tereza Ho, 21. maja 2007. godine)

Komentari Lea Angarta
Dominik je veoma vredno radio i zahvaljujući tome brzo postigao ovakve rezultate. Osim što je bio dalekovid, Dominik je imao i strabizam, gde mu se jedno oko iskretalo ka nosu.
Sve donedavno, doktori su verovali da je visok stepen dalekovidosti, odnosno hiperopije, faktor koji doprinosi razvoju strabizma. Nedavno je postalo jasno da ne postoji nikakva veza između hiperopije i strabizma.


Dominiku su verovatno zbog tog uverenja prepisana jaka plus sočiva. Samo nošenje naočara ne čini ništa za strabizam. Naočare su pasivne i isključivo korektivne. Ono što su Dominik i njegova mama radili sa kanapima na kojima se nalaze čvorovi bilo je aktivno vežbanje koordinacije očiju i razvijanje odgovarajućih automatskih podsvesnih refleksa koji proizvode normalan vid.

Šta više, skorašnje studije su pokazale da, ako malom detetu stavite plus sočiva, u suštini ga osuđujete na doživotnu dalekovidost. Na sreću, Dominik je još uvek imao dovoljno jak fokus da prevaziđe štetu koju je nanelo dugotrajno nošenje plus sočiva. Njegova mama je bila prilično šokirana kad je shvatila da on može jasno da vidi na udaljenosti manjoj od jednog metra. Začudo, morali su da rade vežbe za kratkovidost da bi popravili štetu.


Dominik je jedan sjajan primer šta trening vida može da učini. On sada ima Čarobne oči.


Šta ljudi kažu …

  • O-ho-ho……………. Sedim ovde i pišem ove redove potpuno bez naočara…, osećam da mi treba energija, pa radim vežbu…., i nastavljam da radim na svom napretku…!
    Toliko sam ushićen, samo želim još jednom da izrazim svoju zahvalnost Leu  
     F A N T A S T I Č N O
    Veliko hvala
     Srdačan pozdrav,

    Piter Štebner
  • Zdravo, Monika,
    Hteo bih nešto da ti ispričam. Jutros sam izašao da kupim novine i, kad sam ih već kupio, shvatio sam da sam ostavio naočare kod kuće! Opa - pogledao sam šta piše u novinama, i zamisli molim te, mogao sam da pročitam! Popio sam kafu i pročitao novine bez naočara!
    Vid mi nije savršen, ali kako je bilo - napredak je ogroman.
    Pozdrav i hvala

     Dr Frank Džokel
  • Stvarno sjajna radionica! Za svakoga ko želi bolji ili najbolji vid! Već vidim rezultate i jedva čekam da ih bude još. Ne mogu da dočekam da podelim to sa drugima. Fantastično!

    Lezli Vonder.

PODELITE OVU STRANICU!